KRIVIČNO PROCESNO PRAVO#03
Osumnjičeni, okrivljeni, optuženi i osuđeni nisu isto
Isti čovek u postupku može, u različitim trenucima, biti osumnjičeni, okrivljeni, optuženi ili osuđeni. Zakonik te izraze definiše. Status određuje koja se radnja vodi, koja prava pripadaju i šta još nije utvrđeno.
Autor: Advokat Denis Z. Kurtović | master pravnih nauka
Pravna provera:
- Serijal:
- Pravni minut
- Autor:
- advokat Denis Z. Kurtović, master pravnih nauka
- Izdavač:
- Advokatska kancelarija Kurtović
- Oblast prava
- KRIVIČNO PROCESNO PRAVO
- Serijal
- Pravni minut #03
- Pravna provera
Kratak odgovor
Osumnjičeni je lice prema kome je u predistražnom postupku ili istrazi preduzeta radnja zbog osnova sumnje. Okrivljeni, u užem smislu, nastaje podizanjem optužnice koja još nije potvrđena, optužnim predlogom ili privatnom tužbom. Optuženi je lice sa potvrđenom optužnicom, odnosno određenim glavnim pretresom. Osuđeni je samo lice za koje je pravnosnažnom odlukom utvrđeno da je učinilac.
Zakonik sam određuje značenje reči
Član 2. ZKP nije rečnik za novinare. To su procesni pojmovi. Od njih zavisi koja se faza vodi i koja se prava vezuju za lice. Javna izjava da je neko „osuđen” dok postupak još traje nije samo netačna: može povrediti pretpostavku nevinosti.
Osumnjičeni
Osumnjičeni je lice prema kome je, zbog postojanja osnova sumnje da je učinilo krivično delo, nadležni državni organ u predistražnom postupku preduzeo radnju propisanu Zakonikom, kao i lice protiv koga se vodi istraga.
Osnovi sumnje nisu dokazana krivica. Predistražne radnje i istraga služe da se rasvetli da li ima osnova za optuženje. Samo postojanje istrage ne čini lice krivim.
Okrivljeni i optuženi
Okrivljeni, u užem značenju, jeste lice protiv koga je podignuta optužnica koja još nije potvrđena, ili protiv koga je podnet optužni predlog, privatna tužba ili predlog za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja, a glavni pretres ili ročište za izricanje krivične sankcije još nije određeno.
Isti izraz služi i kao opšti naziv za osumnjičenog, okrivljenog, optuženog i osuđenog. Zato u tekstu Zakonika „okrivljeni” ponekad obuhvata sve te statuse. To ne briše razliku kada zakon posebno govori o osumnjičenom, optuženom ili osuđenom.
Optuženi je lice protiv koga je optužnica potvrđena, kao i lice za koje je, povodom optužnog predloga, privatne tužbe ili predloga za meru bezbednosti, određen glavni pretres ili ročište za izricanje krivične sankcije u skraćenom postupku. Potvrda optužnice nije presuda.
Osuđeni — tek pravnosnažna odluka
Osuđeni je lice za koje je pravnosnažnom odlukom suda utvrđeno da je učinilac krivičnog dela ili protivpravnog dela određenog u zakonu kao krivično delo, osim ako se na osnovu odredaba Krivičnog zakonika smatra neosuđivanim.
Dok odluka nije pravnosnažna, lice nije osuđeno u smislu Zakonika. Presuda prvog stepena, žalba i vanredni pravni lekovi menjaju sliku. Javno izjednačavanje osumnjičenog sa osuđenim preskače čitav postupak.
- Osumnjičeni: predistražni postupak ili istraga, osnovi sumnje.
- Okrivljeni (uže): optužnica još nije potvrđena, ili optužni predlog / privatna tužba pre određivanja pretresa.
- Optuženi: potvrđena optužnica ili određen glavni pretres.
- Osuđeni: pravnosnažna odluka suda o učinilaštvu.
Zaključak
Status u postupku govori gde se predmet nalazi, ne kakav je čovek. Dok nema pravnosnažne odluke, nema ni osuđenog. Tačna reč nije formalnost. Ona određuje šta je već utvrđeno, a šta je još samo sumnja.
Pravni izvori i praksa
Zakonik o krivičnom postupku
čl. 2. st. 1. tač. 1)–4) — osumnjičeni, okrivljeni, optuženi, osuđeni
Zakonik o krivičnom postupku
čl. 3. — pretpostavka nevinosti; čl. 1. st. 2. — dužnost organa i javnosti da ne povređuju prava okrivljenog

