Opšte obavezno uputstvo ima zakonom određenu svrhu i krug adresata. Odgovornost za postupanje po uputstvu utvrđuje se u propisanom postupku.
Kratak odgovor
Opšte obavezno uputstvo izdaje Vrhovni javni tužilac radi zakonitosti, delotvornosti i jednoobraznosti postupanja. Obavezuje nosioce javnotužilačke funkcije na koje se odnosi. Zakon uređuje neizvršavanje takvog uputstva kao disciplinski prekršaj, ali se odgovornost konkretnog lica utvrđuje u postupku, uz primenu zakonskih uslova, razloga za isključenje odgovornosti i procesnih garancija. Moguće mere odmeravaju se prema težini utvrđenog prekršaja. Razrešenje zahteva poseban postupak i dodatne uslove.
1. Šta znači opšte obavezno uputstvo?
Prema članu 16 Zakona o javnom tužilaštvu, opšte obavezno uputstvo predstavlja zakonom predviđen akt kojim Vrhovni javni tužilac usmerava postupanje nosilaca javnotužilačke funkcije radi postizanja zakonitosti, delotvornosti i jednoobraznosti. Njegov sadržaj i obuhvat određuju na koja se pitanja i nosioce funkcije odnosi.
Opšte uputstvo može biti izdato i na predlog kolegijuma Vrhovnog javnog tužilaštva. Zakon predviđa njegovo objavljivanje na internet stranici Vrhovnog javnog tužilaštva, osim ako bi objavljivanje ugrozilo interese nacionalne bezbednosti. Objašnjenje pravne prirode uputstva zato polazi od zakona i samog akta, a ocena izvršavanja od konkretnih činjenica.
2. Opšte uputstvo i uputstvo u pojedinom predmetu
Član 17 posebno uređuje obavezno uputstvo za rad i postupanje u pojedinom predmetu. Ono se izdaje u okviru zakonom određenih hijerarhijskih ovlašćenja, pod propisanim uslovima. Po pravilu je pismeno i sadrži razlog i obrazloženje za izdavanje.
Za uputstvo u pojedinom predmetu član 18 propisuje prigovor ako nosilac funkcije smatra da je uputstvo nezakonito ili neosnovano. Pravila o tom prigovoru odnose se na ovu vrstu uputstva. Za pravilno razumevanje važno je najpre utvrditi o kom aktu je reč; pravni režim opšteg uputstva iz člana 16 i uputstva u pojedinom predmetu iz člana 17 razlikuje se.
3. Kako se otvara pitanje disciplinske odgovornosti?
Član 115 stav 1 tačka 7 Zakona o javnom tužilaštvu navodi neizvršavanje opšteg obaveznog uputstva Vrhovnog javnog tužioca kao disciplinski prekršaj. To je opis zakonom predviđene povrede dužnosti. Da bi se ocenila odgovornost određenog nosioca funkcije, potrebno je utvrditi šta je uputstvom bilo određeno, da li se odnosilo na to lice, šta je preduzeto i koje su okolnosti uticale na postupanje.
Isti član predviđa i razloge za isključenje odgovornosti. Nosilac funkcije nije disciplinski odgovoran za prekršaj učinjen usled nedovoljnog broja tužilaca ili osoblja, povećanog priliva predmeta, nezadovoljavajućih prostornih i tehničkih uslova ili drugih razloga koji onemogućavaju efikasno postupanje. Odlučujuća je veza tih okolnosti sa konkretnim postupanjem, koja se utvrđuje u postupku.
Postojanje obaveze i ocena odgovornosti zato zahtevaju celovit pravni i činjenični prikaz. Ovaj tekst objašnjava zakonski okvir i ne ocenjuje postupanje bilo kog određenog tužioca.
4. Ko vodi postupak i koja prava ima tužilac?
Prema čl. 119–120, predlog za vođenje disciplinskog postupka podnosi Disciplinski tužilac, na osnovu disciplinske prijave ili po službenoj dužnosti. Postupak vodi Disciplinska komisija na njegov predlog. Posle sprovedenog postupka Komisija može odbiti predlog ili ga usvojiti i izreći disciplinsku meru; odluka mora biti obrazložena (član 122).
Zakon nalaže jemstva pravičnog suđenja. Član 121 obezbeđuje nosiocu funkcije pravo da mu se odmah dostavi predlog za vođenje postupka, da se upozna sa predmetom i dokazima, da sam ili preko punomoćnika pruži objašnjenje i dokaze, kao i da svoje navode usmeno izloži pred Disciplinskom komisijom. Postupak se vodi bez prisustva javnosti, osim ako nosilac funkcije na koga se odnosi zahteva da bude javan (član 119).
Protiv odluke Disciplinske komisije zakon predviđa žalbu Visokom savetu tužilaštva u roku od osam dana od dostavljanja odluke. Savet o žalbi odlučuje u roku od 30 dana od njenog dostavljanja. Protiv konačne odluke Saveta može se pokrenuti upravni spor (čl. 122–123).
5. Šta zakon predviđa ako se odgovornost utvrdi?
Član 116 određuje moguće disciplinske mere. One se izriču srazmerno težini učinjenog disciplinskog prekršaja, posle utvrđivanja odgovornosti u propisanom postupku.
- Opomena
- Zakonski okvirSamo pri prvom utvrđivanju odgovornosti
- Važan uslovUslov se odnosi na glavnog javnog tužioca, odnosno javnog tužioca.
- Umanjenje plate
- Zakonski okvirDo 50%, do jedne godine
- Važan uslovOdmerava se prema težini utvrđenog prekršaja.
- Zabrana izbora u drugo javno tužilaštvo
- Zakonski okvirDo tri godine
- Važan uslovOdmerava se prema težini utvrđenog prekršaja.
| Mera | Zakonski okvir | Važan uslov |
|---|---|---|
| Opomena | Samo pri prvom utvrđivanju odgovornosti | Uslov se odnosi na glavnog javnog tužioca, odnosno javnog tužioca. |
| Umanjenje plate | Do 50%, do jedne godine | Odmerava se prema težini utvrđenog prekršaja. |
| Zabrana izbora u drugo javno tužilaštvo | Do tri godine | Odmerava se prema težini utvrđenog prekršaja. |
Zakon posebno uređuje zajedničko izricanje umanjenja plate i zabrane izbora u javno tužilaštvo višeg stepena: te mere mogu se izreći zajedno samo ako je učinjen težak disciplinski prekršaj (član 116 st. 4–5). Sam zakonski spisak mera ne određuje unapred ishod bilo kog pojedinačnog postupka.
6. Zašto je za razrešenje potreban poseban postupak?
Član 115 posebno uređuje uslove pod kojima određeni disciplinski prekršaj, među kojima je i neizvršavanje opšteg obaveznog uputstva, može imati obeležja teškog disciplinskog prekršaja. Važne su zakonom određene posledice ili zakonski uslovi ponavljanja; težina se ne pretpostavlja samim otvaranjem pitanja odgovornosti.
Prema čl. 103, 105 i 117, pravnosnažno utvrđen težak disciplinski prekršaj može otvoriti poseban postupak za utvrđivanje razloga za razrešenje. U tom postupku Visoki savet tužilaštva ocenjuje dodatne zakonske uslove u vezi sa ugledom javnotužilačke funkcije i poverenjem javnosti. Član 106 garantuje uvid u predmet, objašnjenja, predlaganje dokaza i jemstva pravičnog suđenja.
Pravna zaštita u ovom postupku razlikuje se od zaštite protiv disciplinske mere. Član 108 predviđa žalbu Ustavnom sudu protiv odluke o prestanku javnotužilačke funkcije, u roku od 30 dana od dostavljanja odluke; ova žalba isključuje pravo na podnošenje ustavne žalbe. Razrešenje tako zahteva utvrđenje propisanih uslova i odgovarajuću odluku, uz zakonom uređenu pravnu zaštitu.
7. Šta samo izdavanje uputstva ne utvrđuje?
Izdavanje opšteg obaveznog uputstva samo po sebi ne predstavlja odluku da je određeni nosilac funkcije disciplinski odgovoran. Takođe ne utvrđuje da je bilo ko izvršio krivično delo. Za svaku vrstu odgovornosti merodavni su njeni uslovi, nadležni organi, dokazi i odgovarajući postupak.
Suština pravnog objašnjenja je jasna: obaveza postupanja primenjuje se zajedno sa individualnom ocenom činjenica i zaštitom procesnih prava. Takav pristup omogućava razumevanje rada institucija uz poštovanje svih nosilaca funkcija.
Pravni izvori i praksa
- Zakon o javnom tužilaštvu — tekst na sajtu Visokog saveta tužilaštvanaročito čl. 16–18, 103, 105–108 i 115–123.Direktan izvor
- Visoki savet tužilaštva — normativni okvirDirektan izvor
Tekst objašnjava pravo Republike Srbije prema pravnoj proveri od 30. oktobra 2026. i ne ocenjuje odgovornost konkretnog nosioca funkcije.
Tekst je opšta informacija, ne pravni savet za konkretan slučaj.

